KADA NEKI TASTERI UTIHNU, TIŠINA SE OSJEĆA JAČE

KREŠIMIR KOVARIK (8.5.1974. – 27.2.2019.)
U 63 godine postojanja Radio klubom “Nikola Tesla” prošle su generacije radioamatera, bilo je neminovno uspona i padova, svaka je generacija ponešto ostavila,  ali razdoblje u kojemu je Krešo djelovao zasigurno je bilo jedno od najintenzivnijih. Krešo je u svijet radioamaterizma kročio kao 15-godišnjak 1989. godine, kada je položio ispit za C razred. Ubrzo se iz te grupe stvorila jezgra entuzijasta koju su činili on, Zoran Turković 9A4DD, Alen Kuten 9A4WW i Zoran Pavlović 9A4UU, koji su uz još neke starije operatore bili glavni pokretači aktivnosti. Klub je djelovao u teškim uvjetima, često se selio, ali oni se jednostavno na ograničenja nisu obazirali. Gotovo je nevjerojatno u koliko su contesta sudjelovali, koliko su diploma osvojili, koliko je energije uloženo u uređenje DX lokacije nakon što je Radio Bjelovar prepustio lokaciju na kojoj je imao antene i srednjovalni odašiljač. Ili,  koliko je izbjeglicama u ratno vrijeme značilo dobiti informacije o najbližima (jer je Krešo od Crvenog križa dobivao podatke koje su razmjenjivali s amaterima iz Bosne).
Puko nabrajanje svega što su uradili ne može dati pravu sliku njihovog djelovanja. Još i danas se  među amaterima prepričavaju brojne anegdote iz tih devedesetih. Spomenimo samo neke. U vrijeme kada je Krešo završio tečaj i položio ispit, klub se nalazio u potkrovlju tadašnjeg Omladinskog doma (danas je na istom mjestu, samo u manjem prostoru). U klubu se moglo ostati do 22 sata tj. do početka rada disco kluba u podrumu. Ne treba ni spominjati da su Krešo i ekipa ostajali pritajeni nakon što bi domar zaključao gornje prostorije, kako bi radili DX-eve. Naravno da bi nastajao dar-mar kada bi telegrafija probijala na zvučnicima u disco-klubu.
U to je vrijeme kultno mjesto u Bjelovaru za izlazak bila “Sedmica” – disco klub kod željezničkog kolodvora. Samo Kreši je moglo pasti na pamet da presele PPS  u disco klub. Bilo im je zanimljivije loviti DX-eve nego djevojke. Iako nepušači, junački su izdržali u zapušenom prostoru do 5 ujutro veseli, jer su odradili nekoliko Amera i Japanaca.
Posebna priča bio je rad iz vinograda Krešinih roditelja u Gornjim Plavnicama. Pokušajte zamisliti preseljenje opreme – beamova, KV uređaja ICOM 745 i aluminijske cijevi od 15 metara na dva motora – na jednom Alen Kuten i Zoran Pavlović, a na drugom Krešo i Zoran Turković. I tako kroz grad i 5 km do Gornjih Plavnica na obroncima Bilogore.  Kada su imali treninge ARG-a, lisice su postavljane u najveće kupine i najveći gustiš ili u gustu borovu šumu, pa tko uspije što naći.
Jedno su se vrijeme “zapalili” za rad na UKV-u, a omiljena lokacija bio im je silos, na čijem su vrhu postavili šator i antene. Imali su propusnice za nesmetani odlazak u bilo koje doba dana ili noći. Nebrojeno puta vozili su se liftom, sve dok ih portir jednom prilikom nije upozorio da lift  baš i nije siguran, jer ga gotovo 10 godina nitko nije servisirao.
Iz Omladinskog doma Klub se morao preseliti u Školsko-sportsku dvoranu kod IV. osnovne škole, a tamo je bila prava majstorija postavljati antene i hodati po limenom krovu. U ljeto 1991. antene na dvorani postavljali su uglavnom noću, jer je prostor bio blokiran i pod nišanima tenkova i teških strojnica koji su iz obližnje vojarne bili okrenuti prema gradu. Jednom prilikom bili su malo glasniji, pa je vojnik upalio reflektore na tenku i “šarao” po dvorani. Da ih je primijetio, vjerojatno bi došlo do pucnjave.
Ovih nekoliko crtica samo su dio onoga što su Krešo i škvadra doživjeli u klubu. Kada smo prije tri godine obilježavali 60-godišnjicu kluba bili smo kod Kreše u Zaboku i dogovarali da napiše tekst za monografiju, da za buduće generacije sačuvamo uspomene na ljude i vrijeme koje teško da će se ikad ponoviti. Nažalost brojne obveze, a onda i bolest spriječili su ga u tome.
Kada neki tasteri utihnu, tišina se osjeti jače.
Pamtit ćemo ga kao vrhunskog operatora, vedru osobu punu pozitivne energije i iskrenog prijatelja. Rastajemo se s Krešom, a ostaje pitanje tko je kome dao više – on radioamaterizmu ili radioamaterizam njemu.
Posljednji 73 od škvadre iz 9A9D
************************************
S današnje komemoracije u Hrvatskom radioamaterskom savezu  na kojoj su govorili Željko Bukvić 9A4FB (RK “N. Tesla” Bjelovar), Mate Botica 9A4M, predstavnik Uprave M-san grupe Danijel Lastrić, Tomislav Kaltnecker 9A9T (RK Zabok), Richard Riley 9A1TT i predsjednik HRS-a Željko Pilat 9A2R. Prikazan je i kratki film o Krešinu radioamaterskom djelovanju, a njegovoj supruzi Jasminki uručena je Knjiga žalosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *